Kulturna i prirodna baština

Prostor Općine Perušić poprište je intenzivnog i kontinuiranog čovjekovog života od pretpovijesti do danas. Prirodne pogodnosti ovog kraja: pitka voda, vegetacijski pokrov, klimatološke i geomorfološke karakteristike ovog područja, brojne pećine i zakloni, bogati i raznovrsni pašnjaci i šume, omogućile se da je čovjek nastanjivao perušićki kraj od najstarijih vremena. 

Osim toga, ovaj prostor presijecaju  i važni komunikacijski pravci koji su oduvijek povezivali alpski prostor, sjevernu Italiju s jadranskim prostorom te dalje prema Albaniji, Grčkoj i Maloj Aziji. Moderna autocesta Zagreb-Split nalazi se u neposrednoj blizini trase starih pretpovijesnih, antičkih i srednjovjekovnih cestovnih komunikacija.

Pećinski park Grabovača 

Sklop raznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrijednih speleoloških pojava na prostorno ograničenom lokalitetu od svega 1,5 km². Sastoji se od šest špilja i jedne jame od kojih su čak tri špilje na popisu zaštićenih nacionalnih geomorfoloških spomenika prirode: Samograd, Medina špilja, Amidžina špilja, Velika Kozarica, Mala Kozarica, Tabakuša i Slipica-Jama/Japaga.

Pećinski park "Grabovača" kao sklop čiste prirode nudi Vam čitav niz doživljaja i vrijednosti u ekološkom, znanstvenom, estetskom i edukativnom smislu.

www.pp-grabovaca.hr
www.tz-perusic.hr 


Kosinjska dolina – Lascho de Kosin

Kosinjska mikroregija je po mnogočemu zanimljiv,pa i jedinstven prostor koji svakog namjernika osvaja svojom istinskom ljepotom. Povijesne okolnosti su htjele da ostane „neokrznuta“ industrijalizacijom i velikim prometnicama. Dolina je potpuno nezagađena i čista i blista u svom prirodnom sjaju; danas je to zasigurno neporeciva komparativna pogodnost kojim se malo koji dio našeg kontinenta može podičiti.

Lasco de Kosin,u kome stolovahu knezovi kosinjski spominje se ljeta Gospodnjega 1071.g. u listini kralja Petra Krešimira IV.

U ovom uistinu očuvanom i zanimljivom prirodnom okolišu obitava veliki broj biljnih i životinjskih vrsta;spomenimo tek trsove autohtone loze, lan, drijen, pijor, vidra, čovječja ribica i mnoge druge. Valja spomenuti i to da je  Car jela u planinskom predjelu Bovanu najveće velebitsko stablo i najveća jela na starom kontinentu, te su u meandru rijeke Like koja vijuga poljem do svog ponora Begovca, uhvaćeni vjerojatno najveći šarani u Europi

www.tz-perusic.hr   

Rijeka Lika

Rijeka Lika je najveća lička ponornica s dužinom od 78 km,što je svrstava po duljini toka u drugu po veličini ponornicu Europe. S približnom površinom od 1570 km ² izvire u podnožju Velebita u južnom dijelu Ličkog polja na nadmorskoj visini od oko 600 m.

www.tz-perusic.hr 


Stari grad Perušić 

Sa svojim sadašnjim nazivom Perušić se prvi puta spominje 1487. godine. Ime dobiva po prezimenu plemićke obitelji Perušić koja se na ove prostore doselila vjerojatno iza pada Bosne,a pretpostavlja se da je porijeklo knezova Perušićkih iz Dalmacije, gdje se i sada nalazi istoimeno mjesto Perušić Benkovački. 

Braća Dominik i Gašpar Perušić ujedno su osnivači i prvi vladari Perušića,a u vlast ga dobivaju kao feudalni kaštel. Gašpar Perušić je bio banski namjesnik. Povijesna zanimljivost vezana uz Gašpara je i podatak da je bio jedan od potpisnika Požunskog mira kojim su brojni hrvatski velikaši i plemići stavili svoje pečate na povelju kojom su njemačkom kralju Maksimilijanu i njegovim potomcima osigurali pravo na ugarsko-hrvatsko prijestolje ako bi umrli bez zakonitih potomaka.

Povelja o potpisivanju Požunskog mira čuva se u Beču i na njoj se nalazi Gašparov pečat sa znakom lava koji u ruci drži pero i stupa desno. Danas taj znak predstavlja simbol Općine Perušić. 

Prije dolaska Perušića mjesto se nazivalo Buške Vrhovine po Buškoj ili Bužanskoj župi. Stanovnici su mu bili Bunjevci iz sela koja i danas postoje Bužim i Pazarišta. Perušići su na brdu podigli svoj grad,odnosno utvrđeni dvorac čiji se ostaci danas nalaze u Perušiću. Taj objekt nosi različite nazive:Perušićki stari grad,Gradina,Kula i Turska kula ( premda je nastao prije turske vlasti u Perušiću ). Kula je bila sazidana u kamenu i na tri kata,bila je opasana debelim suhozidom u obliku nepravilnog četverokuta na čijim su se uglovima nalazile tri polukružne kule-stražarnice.

Na kuli su danas vidljiva mjesta gdje su stajali topovi, stražarnice, i izvidnice. I premda je ostao samo jedan kat, Kula ipak predstavlja jedan od najočuvanijih obrambenih utvrda u Lici.

www.tz-perusic.hr 

IN HOC SIGNO VINCES – U OVOM ZNAKU ĆEŠ POBIJEDITI 
Crkva Uzvišenja Sv. Križa


Na susjednom brdu do Kule akropolski je smještena župna crkva uzvišenja sagrađena na mjestu starije srednjovjekovne crkve i jedna od najljepših i najvrjednijih sakralnih objekata u Lici.

Riječ je o preuređenoj srednjovjekovnoj gotičkoj crkvi sa primjesama kasnobaroknog i rokoko stila. Unutrašnjost crkve je nevjerojatno dojmljiva,ima devet oltara i ukupno 28 elemenata interijera koji su na nacionalnom popisu pokretnih spomenika kulture. 

Crkva je duga 42 metra,a pozlaćen križ sa tornja crkve prenesen je sa stare zagrebačke katedrale koja je izgorjela u požaru 1863. godine. Njezina je posebnost činjenica da su je Turci za svoje vladavine pretvorili u džamiju. Poslije Turaka opet postaje katoličkom crkvom, a pop Marko Mesić kao duhovni i narodni vođa oslobođenja od Turaka izabrao je Sv. Križ kao zaštitnika ove župe.

Iznad crkvenih vrata u kamenu uklesan nalazi se natpis na latinskom jeziku IN HOC SIGNO VINCES,što znači U OVOM ZNAKU ĆEŠ POBIJEDITI. Ta krilatica simbolizira pobjedu križa nad polumjesecom, odnosno kršćanstva nad islamom.

Ispod platoa crkvenog dvorišta nalaze se grobnice sa ljudskim kostima koje datiraju iz turskog vremena. Za njih se u narodnu zna,ali pošto su pokrivene debelim slojem tvrde zemlje nisu bile otkrivene, sve dok uslijed građevinskih radova u crkvenom dvorištu 2005. Godine nije propao zemljani sloj i otkrio masovnu grobnicu sa kostima od oko dvadesetak tijela.

www.tz-perusic.hr 


Kosinjski most

Kosinjski most je kameni, sedamdeset metara dugi most preko rijeke Like, spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. Stoljeću projektant Milivoj Frković,a izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom "uklinjenjem kamena". Most je i jedinstven po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodenog vala pri udaru na most, a u vodi se ocrtavaju kao pravilni krugovi.

www.tz-perusic.hr 


Pisani kamen

Epigrafski spomenik iz IV. stoljeća koji se nalazi u šumi Begovača, kod vrela Begovača. Na kamenoj stijeni nalazi se natpis na latinskom jeziku kojim se japodskom plemenu Ortoplini propisuje pristup do žive vode izvora Begovača od strane plemena Parentini iz kosinjskog područja. 

Veliki pisani kamen ima slijedeći sadržaj "EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTHOPLINOS ET PARENTINOS ADITUS AD AQUAM VIVAM ORTHOPLINIS D PASSUS LATUS" Prijevod: "Po dogovoru granica između Ortoplina i Parentina. Pristup do žive vode Ortoplinima otvoren u širini od 500 koraka." (preveo: ing. Kosović Jure) 


www.tz-perusic.hr